Predsjednica Županijske organizacije Osječko – baranjske županije i saborska zastupnica Romana Nikolić, nakon vršnjačkog nasilja koji se dogodio u osnovnoj školi Blaž Tadijanović u Slavonskom Brodu, reagirala je priopćenjem u kojem se obratila medijima i javnosti.

“ Da je vršnjačko nasilje i dalje jedan od gorućih problema u školama, svjedoči o tome slučaj koji se dogodio ovaj tjedan u jednoj osnovnoj školi u Slavonskom Brodu kada su učenici petog razreda pretukli vršnjakinju romske nacionalne manjine, nakon čega je djevojčica završila u bolnici.
Vršnjačko nasilje, očito motivirano predrasudama prema određenim društvenim skupinama, prema pripadnicima romske nacionalne manjine, škola nije prijavila, već je to učinila bolnica nakon što je djevojčica zaprimljena na hospitalizaciju. Škola po saznanju počinjenja vršnjačkog nasilja bila je dužna to učiniti, ne samo iz moralne dužnosti da zaštiti dijete, Romkinju, žrtvu nasilja, već i prema Protokolu za postupanje u slučaju nasilja, koji im propisuje točno što trebaju učiniti, ali su još jednom dokazali svima nama koliko je sustav zakazao.
Također, sustav nam je dokazao kada je riječ o položaju Roma i Romkinja u Republici Hrvatskoj da nemaju isti položaj u društvu, da njihova borba protiv diskriminacije, socijalne isključenosti i segregacije započinje još u ranoj dobi. Oni su nepoželjni i uvijek postoji nešto protiv te zajednice. Svjedoci smo niz događanja koji su bili usmjereni protiv Roma. I dalje postoji veliki jaz što se svakodnevno produbljuje između Roma i ne Roma, a slučaj iz Slavonskog Broda nam to i potvrđuje.
Ovo je ozbiljno kršenje ljudskih prava, djevojčice romske nacionalne manjine. Postoji velika vjerojatnost da joj se ovakvim ponašanjem učenika i nečinjenjem škole, oteža pristup kvalitetnom obrazovanju, što za posljedicu može imati i teži pristup tržištu rada koji dovodi do siromaštva i socijalne isključenosti, nedostatku zdravstvene zaštite te loših životnih uvjeta, s kojima se pripadnici romske manjine svakodnevno suočavaju. Ozlijeđena djevojčica ima svo pravo osjećati se nesigurno, neprihvaćeno i nezaštićeno od sustava, jer sustav/djelatnici škole nisu joj pružili adekvatnu pomoć koja joj je u tom trenutku trebala biti pružena.
Podsjetimo se da su Romska djeca često žrtve govora i zločina iz mržnje, žrtve vršnjačkog nasilja koje se često odvija u obrazovnim ustanovama, što je nažalost posljedica ukorijenjenih predrasuda prema romskoj zajednici.
Stupio je na snagu Akcijski plan za prevenciju nasilja u školama sa svrhom poboljšanja, unaprjeđenja postojećeg stanja, ali unatoč tome škole postupaju neujednačeno u preventivnim intervencijama i u reagiranju na nasilje. Može se jedino zaključiti iz toga da je samo mrtvo slovo na papiru.
Da je stanje alarmantno, da na površinu izlaze praznine u pravnoj regulativi i praksi zaštite djece kao i da postoji nedovoljna odlučnost sustava da počinitelje sankcionira unutar sustava i prijavi drugim tijelima i da očito Međuresorna suradnja u povodu vršnjačkog nasilja je nedostatna i ovisi o dionicima na terenu, njihovoj stručnosti i razumijevanju problematike, te volji da suradnički i kontinuirano rade na suzbijanju i sprečavanju nasilja, svjedoči i ovotjedni slučaj vršnjačkog nasilja.
Kao jedini odgovor na nasilje je da se svaki oblik nasilja prijavi, ne zataškava, raditi na razvijanju empatije kod djece kao i na prevenciji i edukaciji djece, ali počevši još u predškolskoj dobi, što je sustavno zanemareno već godinama.
Također, nedovoljno je stručnjaka u stručnim službama u školama kao što i postoji potreba za pojačanim radom na prevenciji i osvješćivanju da nasilje u bilo kojem obliku nije prihvatljivo, a da diskriminacija može ostaviti trajne ožiljke na žrtvi i znatno utjecati na njezin kasniji uspjeh i životni standard.
Svatko ima pravo izgledati, oblačiti se i izražavati u skladu sa svojom kulturnom tradicijom. Nitko nema pravo ugroziti ničije dostojanstvo i sigurnost.
Za uspjeh u školi potrebno je da svi učenici budu zaštićeni od svih oblika diskriminacije, ali i da svi akteri odgojno-obrazovnog procesa prepoznaju svoje osobne predrasude i rade na njima kako bi se diskriminacija smanjila. Diskriminacija ostavlja posljedice, a škola je dužna, kao odgojno-obrazovna ustanova, djeci osigurati sigurno okruženje u kojem neće trpjeti bilo koji oblik diskriminacije. Učitelji i profesori su ti koji trebaju reagirati na svaki oblik nasilja nad romskom djecom i svojim primjerom usmjeravati učenike, potičući socio-emocionalno prihvaćanje i stvaranje sigurne i ugodne razredne klime.
No ono najvažnije je potreba za promicanjem temeljnih vrijednosti prihvaćanja drugačijih od nas, tolerancije i empatije u odnosu prema onima koji nisu istoga opredjeljenja, statusa ili podrijetla.
Inkluzivno obrazovanje omogućilo bi svakom od njih da ostvari svoje pune potencijale i usmjerilo ga na kvalitetan način života dostojan svakog čovjeka.
Djevojčici koja je doživjela vršnjačko nasilje, želimo što skoriji oporavak i povratak u školske klupe. Svim pripadnicima nacionalne romske manjine želimo da jednom zauvijek prestanu biti diskriminirana i nevidljiva skupina društva te da se na njih gleda s poštovanjem, kao ravnopravne članove zajednice u kojem će se svako romsko dijete osjećati sigurno i zaštićeno.”