Davor Bernardić danas je u ime Kluba Socijaldemokrata u Hrvatskom saboru raspravljao o problematici trošenja novaca iz europskih fondova.
Ukazao je kako se veći dio današnje rasprave svodio na to koliko je Vlada povukla europskog novca, novca koje on ne smatra europskim već našim jer kako je rekao „masno plaćamo članstvo u EU i zadatak nam je da povlačimo sredstva koja smo sami u EU i uplatili.“
Bernardić važniji problem vidi u tome da Hrvatska i hrvatski građani nisu imali gotovo nikakve koristi od EU fondova što je vidljivo iz lošeg životnog standarda. U ovom je razdoblju također zamijenjeno pet ministara zaduženih za fondove što govori o nekonzistentnoj politici korištenja fondova.
Bernardić smatra kako trenutni ministar Erlić nije odgovoran za svoje prethodnike, no da su bili sjajni vjerojatno ne bi bili smijenjeni.
Pričajući o statističkim podatcima Bernardić je ukazao kako životni standard pada već drugu godinu za redom, da je inflacija na razini od 11%, a plače su rasle tek 7% u prosjeku. Sličan trend se očekuje i ove godine.
„Medijalna plača je ispod 900€, a cijena potrošačke košarice je narasla za preko 20%, narasli su troškovi režija, stanovanja, nekretnina, osnovnih životnih proizvoda. To je poražavajuće i jasno je da građani i BDP od korištenja fondova nisu imali velike koristi.“ – kaže Bernardić.
Naveo je i primjer malih i srednjih poduzetnika. Da bi mogli investirati i zaposliti ljude primorani su koristiti kredite. Ako se prijavljuju preko HAMAG BICRO mogu dobiti garanciju u vrijednosti 80% njihove investicije putem komercijalnih banaka, no da bi dobili novac prvo moraju dobiti odobrenje od banke da li je njihov projekt održiv ili ne. Odobrenje često i ne dobe što Bernardića ne čudi jer kako kaže „banke su kod nas u stranom vlasništvu, a ako projekt bude odobren banke traže pokrivanje 100% kolaterala što nije pravično, mali i srednji poduzetnici na to ne žele i ne mogu pristati. Stoga se poduzetnici s dobrom idejom ni ne javljaju na natječaje jer ne mogu financirati ni predaktivnost za investicije.“
Posljedica je svega toga, tvrdi Bernardić, da se na natječaje javljaju oni kojima to možda nije potrebno, ali imaju financijske kapacitete da se na njih javljaju.
„To je potpuno promašena politika! Cilj je da svi stvaraju vrijednost, da onima kojima zaista novac treba mogu imati dio tog europskog kolača. Još je veći problem kad je Hrvatska u pitanju što je velika većina novca usmjerena u javni sektor – u nefunkcionalnu državu s jedne strane i glomaznu samoupravu s druge što je zapravo tragično.“ – izjavio je Bernardić.
Također navodi primjer vezan uz Nacionalni program oporavka i otpornosti (NPOO) nakon korone. To najveći paket poticaja u povijesti. Iznosio je 995 milijuna eura, no iz njega su bile isključene sve sredine koje nisu imale javni vrtić.
„Apsurdno je da se tvrdi da će se smjestiti dodatnih 22500 djece u sustav ranog obrazovanja, a ti se novci u većini slučajeva koriste za izgradnju novih kapaciteta u sredinama gdje nažalost i nema dovoljno djece ili se koristi za adaptaciju odnosno preseljenje postojećih derutnih vrtića u urbane sredine. NPOO je ovdje isključio 30% osnivača poduzetnika jer im ne dozvoljava pristup prijavama na projekte. Ovime samo zatvaraju privatni sektor jer se vrtići masovno zatvaraju što je suprotno ciljevima. Gradu Zagrebu izuzetno nedostaje vrtića, oko šest tisuća djece ostati će neupisano u vrtić, a s druge strane Grad ne radi ništa da popuni te kapacitete. Mene to ne čudi jer su potpuno nesposobni, ali ni država nije napravila ništa da omogući onima koji imaju privatnu inicijativu da se prijave i sagrade nove kapacitete.“ – tvrdi Bernardić.
Govori kako je to način na koji sredstva iz ovog fonda i zemlje klize te ga ne čudi da se sa nenamjenskim trošenjem sredstava bavi i europski tužitelj, odnosno Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF). Kaže kako postoje stotine predmeta pod istragom i da je to razlog zašto je nekoliko ministara iz ove Vlade „odletjelo naglavačke“.
„Nisam dobio odgovore na pitanja koja sam postavio ministru. Što se tiče nenamjenskog trošenja sredstava iz Fonda solidarnosti na Jarunu, tu država i Grad ne mogu potrošiti sredstva za obnovu od potresa jer su nesposobni, a rokovi istječu, a s druge strane je u Fond prijavljeno stavljanje asfaltnog zastora na Jarunu gdje su izišli iz gabarita i prešli u drugu katastarsku česticu gdje je predviđena zelena površina. Za to moraju imati lokacijsku i građevinsku dozvolu, koje nemaju, što znači da se odvija asfaltiranje protiv zakona i pitanje je hoće li biti potrebe za intervencijom europskog tužitelja.
Drugo, upitao sam je li se kod njih može dilati s prebacivanjem sredstava jer koliko sam čuo iz ureda za obrazovanje čak je Danijela Dolenec dala uputu da se u komunikaciji pazi da se odgovornost za neutrošak sredstava Fonda solidarnosti prebaci na državu tako da se vrati državi onaj dio koji Grad Zagreb nije uspio prijaviti da ispadne da je korištenje bolje? S projektima se mešetari kao na placu. Gurnuli ste asfalt na Jarunu u Fond solidarnosti, a škole u NPOO, što ćete ekstenzivno tumačiti.
Pitanje je imate li uopće takvu mogućnost ili će i vama europski tužitelj pokucati na vrata?“ – zaključio je Bernardić
