Idući tjedan počinje nova školska godina koja, iako sa sobom nosi određene novine, po mnogo čemu bit će opterećena starim perzistirajućim problemima. Potkapacitiranost i nedostatna stručna podrška nastavnicima, zastarjela i neadekvatna infrastruktura, neravnoteža u kvaliteti obrazovanja, neriješeni status pomoćnika u nastavi neke su od teškoća s kojima se naš obrazovni sustav u nedostatku smislene i cjelovite reforme suočava već niz godina. Pridodajući tome nedostatak jasnih informacija i neizvjesnost koja proistječe iz implementacije novog eksperimentalnog programa cjelodnevne nastave jasno je kako svi preduvjeti za kvalitetan početak školske godine nisu osigurani.
Veliki nedostatak asistenata u nastavi
Već duže vrijeme upozoravamo na problem nedostatka asistenata, a potreba za njima raste iz godine u godinu. Tako je prošle godine oko 6000 djece imalo pomoćnika u nastavi, ali realna potreba bila je oko 10000. Riječ je o osoblju koje je ključno u radu s učenicima s teškoćama u razvoju. Oni im pružaju individualiziranu podršku, prilagođavaju materijale i metode nastave i potiču njihovu inkluziju u školsku zajednicu, a u suradnji s logopedima, psiholozima i drugim stručnjacima u multidisciplinarnom timu osiguravaju cjelovitu podršku učenicima. Posao koji rade je plemenit i odgovoran, ali zbog nereguliranog statusa, neujednačenih satnica i neizvjesnosti teško ih je zadržati u sustavu kao i privući novi kadar, a zbog nedostatka neki pomoćnici moraju pratiti po dvoje ili troje djece. Naročito je problematično pitanje kontinuiteta u radu s pojedinim djetetom. Najbolji su rezultati vidljivi kada pojedini asistent brine za isto dijete više godina nego da se mijenja svake godine i nužno prouzrokuje period prilagodbe i za asistenta i za učenika.
Neizvjesnost i nedostatak informacija o eksperimentalnom programu
Svakako je veliko pitanje i manjak drugog stručnog kadra, pogotovo iz STEM područja jer niske plaće i neizvjesnost su slabi motivator za zapošljavanje u sustavu obrazovanja. Tom nedostatku pridonosi i nepostojanje usklađenosti obrazovnog sustava s tržištem rada pa se prazna mjesta često popunjavaju neadekvatnim ili nedovoljno educiranim zamjenama što pridonosi neuravnoteženosti kvalitete obrazovanja. Sada se pak suočavamo i s novim problemom, a to je pokretanje eksperimentalnog programa cjelodnevne nastave u 64 odabrane škole koji je naišao na mnoge kritike kako od struke tako i od roditelja, pa čak i do te mjere da su građanske inicijative roditelja OŠ Novi Marof i OŠ Draganići podnijele ustavnu tužbu protiv Ministarstva znanosti i obrazovanja navodeći kako se njihova protivljenja uključivanju njihove djece u eksperimentalni program nisu saslušala. Kao nedostatke tog programa istaknuli su pretjerano psihofizičko opterećenje za djecu, ali i nedostatak prostora, sportskih dvorana i blagovaonica i nedovoljnu pripremljenost i osposobljenost učitelja. Pitanje je zašto se ishitreno krenulo na ovaj projekt umjesto na omogućavanje jednosmjenske nastave u svim školama.
Mnoge škole još nisu obnovljene
U mnogim školama organizacija nastave neće biti ni moguća ili će se odvijati u neadekvatnim ili zamjenskim prostorima zbog oštećenja nastalih u olujnom nevremenu koje nas je zateklo u srpnju. Oštećeno je stotinjak škola, a sanacija štete na nekima još nije završena. Mnogi će učenici radi toga biti primorani putovati na druge lokacije da bi pohađali nastavu što im svakako predstavlja dodatni stres. Poseban problem je u Zagrebu gdje neke škole još nisu obnovljene ni od potresa iz 2020. ili im je ovo nedavno razorno nevrijeme dodatno zakompliciralo obnovu. Osim što predstavlja sigurnosne probleme, rad u neadekvatnim prostorima i uvjetima pridonosi smanjenju koncentracije i fokusa, smanjuju sposobnost usredotočenja na gradivo, smanjuje interakciju i otežava organizaciju rada u grupama. Nedostatak prostora za umjetničke i praktične aktivnosti ograničava mogućnost učenika da razviju svoje talente i kreativnost, a nepoticajno okruženje smanjuje motivaciju kako učenika tako i nastavnika. Učenici s teškoćama u razvoju često zahtijevaju prilagođeni pristup i podršku, pri čemu neadekvatni uvjeti svakako otežavaju ispunjenje njihovih potreba što dodatno otežava inkluziju.
Neujednačena opremljenost i rastući troškovi školovanja
Učitelji i profesori tako su suočeni s nekonzistentnim uvjetima rada, dok nejednaka opremljenost i materijalni uvjeti u školama kao i nedostatak stručnih kadrova i multidisciplinarnih timova ne omogućuju svim učenicima jednaku startnu poziciju. Pomoćna sredstva, materijali za nastavu, tehnološka oprema ključni su za interaktivnu i učinkovitu nastavu, pristupačnost njima razlikuje se od škole do škole kao i na drugačijim razinama obrazovanja. Trošak opremanja djeteta za školu je značajan, pogotovo sada kad se suočavamo s konstantnim poskupljenjima i visokom inflacijom. Iako su osnovnoškolcima osigurani besplatni udžbenici, neizostavni su troškovi školskog pribora kao što su pernice, bojice za likovnu kulturu, roba i oprema za tjelesni, bilježnice i omotnice i mnogo drugih nužnih troškova, a srednjoškolci povrh toga još moraju izdvojiti i za udžbenike.
Jednaki uvjeti za svu djecu u sustavu obrazovanja
S obzirom da djeca nemaju iste mogućnosti time ni njihova prava nisu ista, a njihove pojedinačne potrebe ostaju nezadovoljene. Vjerujemo kako je krajnje vrijeme da se prestane sa stihijskim pristupom obrazovanju koji stvara nepotrebne izazove i kontroverze te da se pristupi sustavnoj i cjelovitoj reformi kako bi se osigurala jednaka prava i mogućnosti za sve učenike u sustavu obrazovanja. Smatramo da svaki učenik, kako u osnovnoj tako i u srednjoj školi, zaslužuje pristup stručnom educiranom kadru, rad u jednosmjenskoj nastavi kao i sportskim dvoranama, zdrav topli obrok, besplatne udžbenike i nužne nastavne materijale te dostupan prijevoz i sigurno okruženje jer to je jedini način na koji možemo stvoriti stabilnu i kvalitetnu okolinu za obrazovanje i rast novih generacija.
