Domagoj Hajduković pozdravio je nastavak prakse transparentnijeg pristupa raspravama o europskim temama u Saboru, a kojoj doprinosi i redovita godišnja rasprava o održanim sastancima Europskog vijeća te je pozdravio nastavak prakse predstavljanja izvješća o održanim sastancima Europskog vijeća i češće nego je to zakonska obveza, zbog čega smo u Saboru tijekom prošle godine već raspravljali o svim održanim sastancima Europskoga vijeća, osim o onima održanima u prosincu prošle godine, a riječ je, uz redovni prosinački sastanak Europskog vijeća, i o dva sastanka na vrhu: između EU-a i zemalja zapadnog Balkana, te EU-a i Saveza nacija jugoistočne Azije (ASEAN).
“Moram, međutim, također izraziti žaljenje što Vlada više ne dostavlja Odboru za europske poslove stajališta za sastanke Europskog vijeća uoči održavanja sastanaka, što je ranije bila hvalevrijedna praksa, iako nije obveza Vlade. Kada smo u siječnju prošle godine na ovom istom mjestu raspravljali o radu Europskog vijeća u 2021. godini, tema koja je dominirala bila je upravljanje posljedicama krize izazvane pandemijom COVID-a. Iz rasprava na sastancima Europskog vijeća u prošloj godini vidimo koliko se toga može promijeniti, u ovom slučaju, na žalost na gore. Početkom prošle godine vjerujem da nitko od nas nije mogao predvidjeti da će godinu dana kasnije status kandidata za članstvo u Europskoj uniji dobiti Ukrajina, Moldova, ali i Bosna i Hercegovina. Hrvatska je tijekom prošle godine uspjela ostvariti svoje strateške ciljeve ulaska Schengen i eurozonu, te smo napredak na tim područjima također pratili i kroz izvješća predsjednika Vlade s održanih sastanaka Europskog vijeća.
Ruski utjecaj na jugoistoku Europe u kontekstu agresije na Ukrajinu.
Na sastancima Europskog vijeća se, kako je odmicala ruska agresija na Ukrajinu, sve više razgovaralo o ruskom utjecaju na području jugoistoka Europe. Ova je tema Hrvatskoj posebno važna, zbog situacije u nama susjednim zemljama, Srbiji i Bosni i Hercegovini. Dodjeljivanje statusa države kandidatkinje za članstvo u Europskoj uniji Bosni i Hercegovini je u tom kontekstu posebno važno, kao jasan signal BiH da ima europsku perspektivu i pripada europskoj obitelji naroda. Zanima me međutim, koliko je „službeni Bruxelles“ zadovoljan provedbom zadanih reformi te što državljani BiH mogu očekivati od kandidatskog statusa? Dosta se u medijima govorilo i o eventualnim novim fondovima koji bi bili otvoreni za BiH. Koliko je to izgledno i koliko je Hrvatska spremna pomoći s prijenosom svojih iskustava? Srbija se, s druge strane, na žalost sve više udaljuje od Europske unije. Ima li EU uopće mehanizme da primora Srbiju na, da se tako izrazim, „odabir strane“, te zašto oklijeva u korištenju instrumenata koje ima na raspolaganju? Istovremeno, na domaćem planu, često čujemo međusobne optužbe hrvatskih političara da su ruski igrači pa me zanima ima li konkretnih dokaza s kojima raspolažete o ruskom utjecaju a koje se mogu predočiti zastupnicima i javnosti ili su to samo nagađanja? U proteklih nekoliko godina Europska unija postavila je ambiciozne ciljeve za postizanje cilja klimatske neutralnosti do 2050. godine, no usudio bih se reći da je ruska agresija na Ukrajinu ogolila sve manjkavosti sustava opskrbe energentima u Europskoj uniji. Koliko je ispunjavanje klimatskih ciljeva realno, s obzirom na trenutnu energetsku krizu i što sve točno uključuju planovi Europske unije o neovisnosti o ruskim energentima?
Ulazak u Schengenski prostor posebno nas veseli zbog nesmetanih putovanja u druge države članice, ali moramo i biti svjesni odgovornosti koju smo preuzeli kao država koja sada čuva vanjsku granicu Schengena. Kakva su prva iskustva s ulaskom u Schengen, te imamo li već neke inicijalne podatke o pokušajima ilegalnog prelaska granice u odnosu na razdoblje kada nismo bili članica Schengena. S ulaskom u eurozonu postavlja se i nezaobilazno pitanje poskupljenja hrane i ostalih proizvoda i usluga, te odnos cijena i mjesečnih primanja. Do sada smo se nekako mogli sakriti u preračunavanju, no nakon 1. siječnja stvar je vrlo jednostavna. Građani su posebno ogorčeni jer su cijene u istim trgovačkim centrima diljem EU-a niže nego u Hrvatskoj, a poznato je i da Hrvatska ima drugu najveću stopu PDV-a u EU-u. Čak su i strani turisti doveli u pitanje ljetovanja zbog ovolikog porasta cijena. Zaključak je da i Hrvatska više nije financijski pristupačnija od Italije ili Španjolske. O plaćama ne treba posebno govoriti jer je to već opće poznata stvar. Hrvatska jedva doseže 42 posto prosječne neto plaće za samca u Uniji koji iznosi 2 080 eura.” “Hoćete li na idućem sastanku izvijestiti države članice o ovom problemu s kojim se svakodnevno susreću Hrvati?”, pitao je Hajduković.
