Rasprodali smo skoro sve što se prodati može. Stanovništvo se raselilo. Ostao nam je samo prostor unutar granica, a sada se izgleda priprema teren da se i to građanima otme.

I ne, ne vjerujemo HDZ-u kad, konsternirani primjedbama građana i oporbe, tvrde, maltene uvrijeđeno, da je zakon pisan u interesu hrvatskih građana, samo to nitko ne razumije. Je li zaista, ijednoj zdravo- razumskoj osobi, teško razumjeti zašto ne vjerujemo HDZ-u na riječ? Pazite, na riječ! HDZ-u! Pa ne patimo od kolektivne amnezije. Jedina stranka koja se može „pohvaliti“ da je osuđena za korupciju. Ne predstavnik stranke, ne jedan njen član, nego cijela stranka. Osuđena za korupciju. Pa da im vjerujemo na riječ?? Zadnji put kad smo im vjerovali „na riječ“, zapravo ne baš toliko vjerovali, koliko se nadali, stisli palčeve, zapalili svijeću, svak po svojim afinitetima, jer drugo s HDZ-om ne možeš… dakle zadnji put kad smo tako nešto napravili, je bilo kad se po hitnom postupku donosio zakon o obnovi. Iako je cijela oporba upozoravala da onako napisan zakon nije operativno provediv, svejedno smo im dali šansu vođeni mišlju „samo nek što prije krenu s obnovom“, jer eto, imaju dobru namjeru, neće valjda izdati sve te ljude… Godinama poslije, tri verzije zakona poslije i tri ministra poslije – OBNOVE JOŠ NEMA. I sad se očekuje od nas da „na riječ“ vjerujemo u loše napisane dobre namjere HDZ-a? I sad bismo trebali vjerovati da eto, baš pomorsko dobro neće prodati, a hrvatske građane još jednom izdati? Kako da ne. Da, napisali su u prijedlogu zakona da se plaže ne smiju ograđivati. Iako, nota bene, to ne piše za svaku plažu u ovoj njihovoj arbitrarnoj klasifikaciji plaža. To npr. ne piše za MORSKE PLAŽE ZA POSEBNE NAMJENE. U članku koji se odnosi na te plaže nije definirano točno na koje se to posebne namjene odnosi, niti su u obrazloženjima članaka dani ikakvi primjeri.