Socijaldemokrati traže da čelnici grada i županije što prije alarmiraju svoju vertikalu i predlože izmjene Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi koji bi stvorio zakonsku podlogu za rješavanje statusa asistenata u nastavi i stručno komunikacijskih posrednika s kojim će se predložiti model koji će biti prihvatljiv i održiv, a koji bi riješio način zapošljavanja, ujednačenu visinu plaće i sve druge obveze ( regres, božićnicu, putni trošak…)
U Hrvatskoj ima više od 4000 pomoćnika u nastavi i stručnih komunikacijskih posrednika (SKP) oni rade s djecom s teškoćama u razvoju. Njihov status je izuzetno slabo reguliran i to već 15 godina. Neki rade na ugovor o radu, čiji se rad prekida nakon završetka školske godine, tada opet moraju konkurirati na natječajima kada se raspišu, ovisno prema potrebama škola.
Neizvjesnost ih prati iz godine u godinu. Oni pak koji rade na ugovor o djelu su u još težoj situaciji, osim što je takav rad protuzakonit, rade kontinuirano tijekom cijele godine, ali im ne ide ni radni staž, nemaju pravo ni na božićnicu, regres, a plaćeni su prema broju odrađenih sati. Tako da u slučaju bolesti djeteta ili ako se i oni razbole ili zbog nekih razloga ne mogu dolaziti u školu, ostaju bez primanja. Svi asistenti pak rade za plaću ( ako se to uopće može nazvati plaća) zapravo rade za crkavicu koja je ispod minimalca i zarađuju u prosjeku po 20 kuna po satu, ovisno od županije do županije, jer visina satnice je izrazito neujednačena i kreće se od 19 kuna ( Koprivničko – križevačka županija) – 35 kuna ( grad Dubrovnik). Prisjetimo se riječi naših čelnika županije i grada: „ kako rastu plaće u našoj županiji, da su i grad i županija procvjetali zahvaljujući vertikali koju oni čine, da razvijaju grad i županiju u smjeru u kojem oni žele “. Zar je zaista to smjer kakav žele za naše sugrađane?! Da radnici koji rade s najranjivijim društvenim skupinama, nemaju reguliran radni status, strepe iz godine u godinu hoće li se raspisati natječaj i hoće li ga proći, imaju crkavicu od plaće od 2000 kn. Među najmanje su plaćeni u odnosu na ostatak Hrvatske.
Asistenti u našoj županiji su tretirani kao socijalni slučajevi i zbog toga možemo očekivati da će mnogi napustiti taj posao, zbog boljih uvjeta rada (turistička sezona je bolje plaćena od ovog posla). Naši čelnici, najranjiviju skupinu u društvu – djecu ostavljaju na cjedilu. Loš status asistenata u nastavi, odražava se izravno i na djecu kojima je asistencija potrebna. Rad asistenta, iako je mukotrpan, vrijedi svake sekunde uloženog rada. Oni su ti koji pomažu djeci s teškoćama u razvoju da se integriraju u školski sustav, socijaliziraju, ali i osamostale u skladu sa svojim mogućnostima. I to za svakog roditelja djeteta nema cijenu, ali jedino što im zauzvrat možemo dati je dostojanstvena plaća za svoj rad i adekvatan tretman u sustavu obrazovanja kakav svaki radnik zaslužuje.
