Strategija turizma je generalan popis želja – dobre su to želje i kamo sreće da se ostvare. No, ne vidimo u strategiji definirane nikakve mjerljive pokazatelje pomoću kojih bi se moglo osigurati sustavno praćenje izvršenja provedbe strategije.

Ne vidimo ni konkretnu namjeru obuzdavanja svih onih elemenata koji se u hrvatskoj događaju, a koji su suprotni zadanom cilju; kao što je nekretninski biznis koji jest dobar za one koji se time bave, ali način na koji se odvija nije sukladan željama za održivosti navedenima u ovoj Strategiji – jer ne potiče kreiranje novih radnih mjesta, jer se dižu cijene kvadrata, jer se počinju dešavati fenomeni mrtvih gradova i općina van sezone…

Znate li da zbog rasta i cijena kvadrata i cijena najma stanova ima studenata koji odustaju od studija jer nisu dobili smještaj u studentskim domovima, a ne mogu si priuštiti najam stanova – najam koji raste strelovito brzo kao posljedica apartmanizacije, ne više samo hrvatske obale nego i sve većeg teritorija Hrvatske. Betonizacija i apartmanizacija su konkretan problem; potiču sezonalnost i narušavaju održivost, dakle vode u suprotnom smjeru od onoga kojim strategija kaže da želimo ići, a ne vidimo da se u ovoj strategiji adekvatno uhvatilo u koštac s tim problemima. Ne vidimo ni konkretnu namjeru da se kreira sustav poticaja za uvođenje održivosti hotela – da ih se potiče na recikliranje otpada, na korištenje obnovljivih izvora energije, na ograničavanje Co2 emisija…“ istaknula je Katica Glamuzina u ime Kluba zastupnika Socijaldemokrati pri raspravi o Prijedlogu strategije razvoja održivog turizma do 2030. godine.