Nova uredba o sufinanciranju cijene vrtića je neodređena, nejasna i diskriminatorna, a Vlada javnim novcem pegla image Andreja Plenkovića
Saborski zastupnici Socijaldemokrata Romana Nikolić i Domagoj Hajduković održali su u četvrtak konferenciju za medije na kojoj su komentirali prijedlog uredbe Ministarstva znanosti i obrazovanja za utvrđivanje iznosa sredstava za fiskalnu održivost dječjih vrtića kao i trošenje novca iz Europskih fondova.
Uredbom je predviđeno sufinanciranje cijene vrtića od 6,25% do 50% iz državnog proračuna ovisno o indeksu razvijenosti jedinica lokalne i regionalne samouprave.
„Ukoliko se donese ovakva uredba diskriminirat će se djeca u pojedinim regijama samo zato što imaju različito prebivalište od druge djece. Vlada je još jednom pokazala kako djeca u Hrvatskoj u njihovim očima nisu jednaka i da ne zaslužuju jednako dostupno i kvalitetno obrazovanje.“ – rekla je Nikolić.
Objašnjava kako su se sredstva iz EU fondova neadekvatno raspoređivala. Pokušavalo se stati na kraj problemu prostornih kapaciteta, no u novootvorenim vrtićima u ruralnim sredinama nema tko raditi, dok s druge strane imamo primjere urbanih sredina s objektima koji ne zadovoljavaju minimalne standarde i listama čekanja po nekoliko stotina djece.
Nikolić navodi kako se „nije promišljalo o stvarnim potrebama djece, o njihovom obrazovanju kao prioritetu, kao ni obrazovanju stručnih kadrova, sufinanciranju toga obrazovanja, stipendijama deficitarnog zanimanja i zvanja, već se gledala uglavnom socijalna komponenta zbrinjavanja.“
Smatra da ministar nije svjestan iznimno teške situacije u predškolskim ustanovama i potrebe za reformom. Republika Hrvatska aktima obvezuje jedinice lokalne samouprave na ispunjavanje uvjeta u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, postavljajući često visoke i nedohvatljive standarde, nesrazmjerne njihovim proračunskim mogućnostima zbog čega su podbacile investicije i kapitalna ulaganja kojima su se nadležno Ministarstvo i Vlada Republike Hrvatske često hvalili.
Socijaldemokrati predlažu uspostavljanje jedinstvene metodologije izračuna ekonomske cijene na nacionalnoj razini, kako bi se izbjegle iznimno velike regionalne razlike. Također je potrebno uključivanje države u financiranje RPOO-a na način da sufinancira plaće zaposlenih u vrtićima jer su oni jedini odgojno obrazovni radnici koji ne primaju plaće iz državnog proračuna.
„Tražili smo da se država uključi u financiranje RPOO-a, a dobili smo Uredbu koja je neodređena, nejasna i diskriminatorna. Uredbom nisu obuhvaćena djeca u predškolskom programu kao ni privatni vrtići. EU fondovi moraju biti dostupni svim vrtićima bez obzira tko je osnivač jer privatni vrtići nisu luksuz poput privatnih škola, već predstavljaju puku potrebu za slobodnim kapacitetom. Država je zakazala jer nije osigurala mjesta svoj djeci u javnom vrtiću, a sada toj djeci govore da nemaju pravo na sufinanciranje od strane države, jer osnivač nije država. Što je sa sredinama gdje je jedino takav vrtić prisutan?! Pozivaju se na indeks razvijenosti neke općine ili grada, na prosječnu cijenu smještaja djeteta u vrtić koji je pun nezakonitih parametara, poput plaće koji osnivači isplaćuju zaposlenima u svojim vrtićima.
To je dokaz kako državi dijete u razvijenom Zagrebu ne vrijedi isto kao dijete u Karlovcu ili Suhopolju ili nekoj drugoj JLS slabijeg indeksa razvijenosti. Kriterij za financijsku pomoć neće biti dijete već gdje je ono rođeno, a sve je i dalje na samovolji čelnika jedinica lokalne samouprave kako će i kome rasporediti sredstva.“ – kaže Nikolić.
Ističe kako je nužno provesti pravedno i transparentno raspoređivanje sredstava prema dječjim vrtićima koje uzima u obzir broj djece, radne standarde, stručnost osoblja, infrastrukturne uvjete i troškove održavanja. Takva raspodjela pomaže vrtićima da planiraju dugoročno, unaprjeđuju programe i usluge te zapošljavaju kvalificirano osoblje, a stabilno financiranje doprinosi smanjenju financijskog opterećenja za roditelje i olakšava im pristup predškolskom odgoju i obrazovanju.
„Održavanjem nekoliko okruglih stolova oko ove problematike ponudili smo mnoga rješenja koja ćemo prezentirati u svom Programu rada. Ključno je da se uključivanje države u sufinanciranje RPOO-a mora odvijati prema načelu jednakog udjela financiranja svih vrtića u Hrvatskoj, jednake metodologije izračuna ekonomske cijene, jednakih olakšica, te zakonitog zapošljavanja i plaćanja dovoljnog broja stručnih kadrova. U suprotnom ne možemo očekivati smanjenje regionalnih razlika i izjednačavanje sustava predškolskog i osnovnoškolskog obrazovanja čime se nadležno ministarstvo i Vlada vole hvaliti.“ – zaključila je Nikolić.
Načinom koji se raspolaže „europskim novcem“ nije zadovoljan Domagoj Hajduković.
„Prije nekoliko godina upozoravali smo na nedorečenosti Nacionalnog plana za oporavak i otpornost (NPOO) kao i na nedostatke u planiranju i programiranju nove financijske perspektive, tj. proračuna Europske unije. To se najbolje vidi na primjeri vrtića“ rekao je Hajduković.
„U planiranju trošenja novca iz fondova EU uvijek nam je nedostajalo vizije i jasnog rezona na što želimo, gdje, koliko i zašto trošiti, odnosno koji nam je krajnji cilj. Na kraju ispada da je NPOO isplaniran ne da zaista unaprijedi kvalitetu života građana i donese dodanu vrijednost, nego je isplaniran tako da se najlakše utroši novac a onda upiše u statistike realiziranih projekata ove Vlade. Dakle, svrsishodnost novca smo podredili friziranju uspješnosti vladinih statistika. Najbolji primjer je upravo stanje oko gradnje i dogradnje vrtića“ nezadovoljan je Hajduković.
„Novci za izgradnju, dogradnju vrtića povlačili su bez ikakvih jasnih kriterija, analize stanja, jasnih ciljeva koji se žele postići… Pa tako, primjerice, imamo objekte vrtiće kolokvijalno rečeno u svakom selu ali niti ima djece koja bi ga koristila, niti ima kadra koji bi u njima mogao raditi, niti si jedinice lokalne samouprave mogu priuštiti održavanje tih objekata.
Apsurd takvog načina trošenja novca jest da postoje vrtići s bazenima, ali bez djece i odgajatelja. Sada će Vlada upumpavati još novca kako bi mnogi takvi promašeni projekti bili održivi i to nerazvijenima više, razvijenima manje.
To bi značilo da država opet ulijeće helikopterskim novcem, da bi prikrila neodrživost mnogih projekata koje je financirala pomoću EU novca. Drugim riječima, mogli bi reći da država troši novce kako bi opravdala potrošnju novca. A zašto? Hoće li to zaista riješiti probleme u sustavu predškolskog obrazovanja i učiniti ga ravnomjernije regionalno dostupnim? Neće, ali će jako dobro izgledati kada premijer bude iznosio statistiku koliko je novca iz EU fondova povučeno, kako su oni održivi i kako Vlada pomaže regionalni razvoj.
Mora i Plenković s nečim izaći na izbore pred građane zar ne“ pita se Hajduković i zaključuje: „Na kraju balade, tko plaća ceh izostanka planiranja trošenja i održivosti projekata financiranih EU novcem? Pa građani naravno koji će ih platiti do sada dva puta, a platit će ih i više puta ako treba samo da Vlada Andreja Plenkovića ispadne sposobna. Ne možemo se ne zapitati kako onda nema novca za plaće državnih službenika i namještenika a ima za peglanje imagea Andreja Plenkovića? Dragi sugrađani, svakog treba suditi po djelima, a Vlada Andreja Plenkovića je svojim djelima prioritete svoga rada jasno pokazala.“
