„Brine nas stanje u Hrvatskoj. Ogroman broj radnika radi u nesigurnim oblicima rada, realne plaće padaju, a 60% građana živi na granici apsolutnog siromaštva prema analizi Eurostata. Osjećaj poniženja i nepravde trajno je prisutan. Radni čovjek nije najveća vrednota ove zemlje i ne uživa dostojanstvo koje zaslužuje svojim doprinosima u procesu stvaranja materijalnih bogatstava.” – izjavio je Davorko Vidović čestitajući Prvi maj, međunarodni praznik rada, u ime Socijaldemokrata.
Kaže kako je smisao ovog praznika podsjetiti nas na dvije stotine godina trajanja borbe radništva, sindikata, socijalnih i demokratskih političkih snaga za pravedniji svijet i ljudsko dostojanstvo. Ta borba stvorila je civilizaciju koja nam pruža demokratski okvir u bitki za socijalnu pravdu, socijalnu državu i socijalno tržišno gospodarstvo, te u kojoj radnik treba biti subjekt uvjeta svoga rada i života.
„Razina ljudskih i radničkih prava na europskom kontinentu nadmašuje sve ono što smo do sada vidjeli u povijesti te nas raduje da je naša zemlja član Europske unije, čije članstvo ima samo jednu svrhu – doprinijeti unapređenju materijalnog, društvenog i kulturnog statusa naših građana i radnika. No koristi od članstva u Europskoj uniji do sada nisu vidljive za radnike, ali vidljive su za ambicije vladajuće političke elite. Iseljavanje stotina tisuća hrvatskih radnika, poduzetnika, stručnjaka, mladih ljudi, obitelji i građana, te napuštanje vlastite domovine, ne samo da ne možemo smatrati prednošću članstva u EU, već držimo teškim nacionalnim problemom na koji vladajuća stranka nema odgovora, niti oko toga pokazuje zabrinutost.” – smatra Vidović.
Nastavlja kako su širom otvorena vrata za dobivanje poslova u EU i zapanjujući odljev radne snage posljedica nepripremljenosti zemlje za liberalizaciju europskog tržišta rada, za što odgovornost snosi nekoliko hrvatskih vlada.
„Sadašnja vlada odgovorna je što ne poduzima ozbiljne mjere za zaštitu običnih ljudi i radnika, za vođenje ispravne ekonomske politike koja bi pomogla rastu gospodarstva, povećanju plaća u uvjetima inflacije, rastu potražnje i učinkovitim načinima suzbijanja rasta cijena. Umjesto toga vlast se vraća, s novim ministrom financija, na stara ekonomska rješenja pretjerane brige o deficitu i javnom dugu, brige neprimjerene ekonomski zaostaloj zemlji, a ozbiljne socijalne posljedice te zaostalosti rješava jednokratnim i privremenim mjerama iskrcavanja javnog novca pojedinim socijalnim skupinama. Umjesto poduzimanja nužnih reformi primjerenih našim potrebama, vlast se isključivo oslanja na odluke koje nameće Europska centralna banka i koje bitno utječu na socijalne i političke okolnosti zemalja članica, a čije odluke nemaju nadzor parlamenata i demokratske javnosti.” – tvrdi Vidović.
Mišljenja je kako bi Vlada trebala raditi u korist i slušati vlastite građane i njihove predstavnike, te prepoznavati njihove specifične potrebe i interese koji nisu istovjetni interesima bogatih europskih zemalja. Vidović tvrdi da naš nacionalni interes nije napuštanje zemlje i demografska devastacija siromašnijih zemalja na korist bogatih zemalja Zapada kao ni jednako smanjivanje realnih plaća u bogatim i siromašnim zemljama EU-a i ne uvažavanje specifične pozicije naše i sličnih zemalja.
„Strana i jeftina radna snaga koja masovno pristiže u Hrvatsku, svojom potplaćenošću i nezaštićenošću, ozbiljna je prijetnja onim radnicima koji su ostali u zemlji, čime se vrši pritisak na daljnje iseljavanje. Hrvatska Vlada i njeni neiskusni ministri, izabrani po kriteriju podobnosti, čini se da nisu u stanju prepoznati opasnosti, niti im se oduprijeti. Umjesto da se socijalni dijalog uglavnom koristi za promociju vladajuće politike on bi trebao pomoći u rješavanju socijalnih i ekonomskih problema. To mu je svrha.
Zaključci Gospodarsko-socijalnog vijeća se ne provode, kritički glasovi sindikata i poslodavaca u javnom prostoru se uspješno zatomljuju, a njihovi prijedlozi se ne uzimaju u obzir.” – kaže Vidović.
Smatra da se donošenjem novog Zakona o radu promijenio propis, ali ne i stvarnost u kojoj žive obični ljudi i radnici, te da nije dovoljno donositi zakone već je imperativ imati institucije koje mogu osigurati i nametnuti provođenje zakona i zaštititi radnike. Budući da tako nije, radnici i građani osjećaju se nezaštićeno pred institucijama svoje države, počesto zgaženog dostojanstva, sa sve manjim plaćama i lošim javnim uslugama spas pronalaze u inozemstvu.
Neorganizirano funkcioniranje Državnog inspektorata, smanjeni broj inspektora, niske plaće, a isti broj poslova na manji broj ljudi dovodi do odljeva kadrova, povećanog bolovanja i slučajeva mobinga i na koncu do nefunkcioniranja službe.
„Ako radnik u stvarnosti ne može osigurati ostvarenje svojih prava, to je kao da i nema zakona koji ga treba štititi. Ako sudovi godinama donose odluke o radno-pravnim sporovima to šteti i poslodavcima i radnicima u sporu. Umjesto zaštite svih kategorija zaposlenika u javnim službama, vlast neprincipijelno stvara kaste privilegiranih zanimanja, dodatno stvarajući ozlojeđenost i nepravde u zemlji.
Umjesto ministra koji bi zaštitio dosadašnji sustav radnih i socijalnih odnosa imamo ministra koji gleda utakmicu umjesto da je u njoj glavni sudac.” – izjavio je Vidović.
Kaže kako državne i javne institucije ne mogu funkcionirati i zadovoljavati potrebe svih građana ako radnici u njima nisu u pravednom položaju spram drugih i ako im se politikom plaća ne štiti životni standard.
„Hrvatska su njeni ljudi prije svega. Čuvajmo ih tako da im osiguramo uvjete za život i da ih poštujemo u svakoj prilici kako bi bili uvjereni da su oni najvažnija svrha i sadržaj ove zemlje. To je smisao ispravne politike. Socijaldemokrati, povodom praznika rada, jamče da će u slučaju dobivenog povjerenja građana primarno rješavati ove ključne probleme današnjeg položaja radnika, ali i zemlje u cjelini, na dobrobit svih građana.” – zaključio je Vidović.
